ISLAM


1.    ISLAM

Velika vaza , tirkizno-plava glazura, 8-9 st. , Mezopotamija

Širenje islamske vjere u 7. I 8. St.n.e. preko arapskih krajeva do Španjolske na zapadu I sjeverne Indije na istiku, obilježilo je to doba I razvoj kulture I umjetnosti u tim krajevima. Islam znači “pokornost božjoj volji” njegovo je izvorište u Meki, a prorok koji ga je pronosio bio je Muhamed. On je propovjedao napuštanje praznovjerja I štovanje idola I priklanjanje jednoj idealističkoj religiji. KURAN “knjiga nad knjigama” osnova je muslimanske vjeroispovjesti najmlađe velike svjetske religije. Svoju afirmaciju islam doživljava za vrijeme vladavine OMEJIDA koja je poštivala I druge vjerske zajednice na svom tlu. Propašću Omejida u 8 st. ta se tradicija mijenja, provodi se prislina islamizacija pod vlašću Abasida.

ABASIDI ( 9.stoljeće)

Abasidi svojim glavnim gradom proglašavaju Bagdad I zaslužni su za jačanje islamske vjere,a doba njihove vladavine poznato je I po značajnom razvoju keramičke tehnologije. Trgovačkim putevima u islamska područja iz Kine stižeporculanska roba, koja postaje najveće iskušenje I uzor arapskim lončarima. S vremenom se razvija bogat izbor keramičke robe, od posuđa do keramičkih pločica kojima su se oblagale I ukrašavale palače. Grad Samarra još jednom u povijesti Bliskog istoka postaje središtem keramičke umjetnosti.
U nastojanjima da pronađu imitaciju porculana došli su do mnogih drugih otkrića koja su obogatila keramičku tehnologiju. Njihov je izum kositrena glazura kojom su prevlačili biskvitno paljene predmete. Ona se zbog svoje bjelokosne prozračne boje doimala poput porculana.

Uporaba keramičkih pločica kao dekoracije u islamskoj arhitekturi

Posuda za lijkove, lister na plavoj glazuri, Sirija

Drugo značajno otkriće bila je tehnika LISTERA koja je površini keramičkog predmeta davala ljeskavi metalni sjaj, najčešće zlatno-žutih, ali I crvenih I zeleno-plavih tonova. Taj se efekt listerastih školjaka postizao prevlačenjem legure srebra I bakra na biskvitnu površinu I ponovnim pečenjem na nižoj temperaturi. Listeri su postigli veliki uspjeh diljem islamskih zemalja, da bi preko španjolsko-maurske tradicije direktno utjecale na talijansku renesansu.
Motivi abasidske keramike bili su vrlo ograničeni islamskom vjerom I Muhamedovom preporukom da se u umjetnosti ne smiju prikazivati likovi niti ljudi  niti životinja, te su se uglavnom svodili na nenaturalističko oslikavanje kaligrafskim, jako stiliziranim floralnim motivima ( palmete ) I geometrijskom ornamentikom, pri čemu je dolazilo I do kombiniranja tih uzoraka ( arabeska – nastaje povezivanjem biljnih I geometrijskih oblika).
Pri oslikavanju su u početku teško kontrolirali pečenje glazure, nisu je mogli zadržati u granicama motiva, što rezultira dobivanjem karakterističnog “efekta razlivenosti” sličnog zamrljanoj tinti na papiru.

BUJIDI ( 9.stoljeće. Iran)
Bujidskim lončarima možemo zahvaliti na otkriću još jednog načina dekoriranja keramike- to je tehnika SGRAFFITO. Predmet  se površinski gravirao I preko njega se prevlačila glazura. Njihova je roba sličila metalnim radovima, a najčešći su im motivi bili prikazi iz “Knjige kraljeva”.

SAMANIDI ( 9. I 10.stoljeće )
Narod samanida se u 9.st. otrgnuo od abasidskog kalifata u Bagdadu I osnovao svoju prijestolnicu u Buhari, Perzija. Njihova je keramika zaslužna za ponovno uvođenje šlikera, koja je omogućavala bojanje bez razlijevanja. Tako su se oslikani predmeti glazirali sjajnom , prozirnom glazurom. Palmete ikaligrafski napisi koji su upućivali razne poruke ili blagoslove bili su najčešći ukras keramičkih posuda I tanjura samanidskih keramičara.

Vaza oslikana listerom na mat bijeloj glazuri, 12 st. Perzija

FATIMIDI ( 11 I 12. st. Egipat )
Središte fatimidskog lončarstva bio je grad Fostat. Ovdje bilježimo prvu islamsku robu potpisanu od svojih autora. Tehnike ukrašavanja bile su uglavnom preuzete od drugih naroda ( listeri , sgraffito),međutim , veliku su pažnju pridavali novim oblicima. Među najinteresantnije spadaju vrčevi za vodu s filterom, pečati jajolike bočice koje neki smatraju tadašnjim ručnim bombama.
SELĐUCI ( 11.-13. st. , Perzija)
Razdoblje selđučke vladavine perzijskim krajevima smatra se klasičnim razdobljem islamske umjetnosti. Vodeće radionice tadašnje lončarske robe nalazile su se u Raju I Kašanu koje su pod jakim kineskim utjecajem došle I do vlastiti velikih postignuća na području tehnologije dekoriranja keramike. Vrlo fina I prozračna roba izrađivala se tehnikom “ na proboj”. Ukras se na takvim posudama formirao bušenjem sitnih rupica- nakon natapanja predmeta u glazuru, ona bi zaostala u šupljinama I nakon pečenja bi činila proziran , ali ne I šuplji ukras. Bijelu boju robe zamijenile su obojane glazure zeleno-plavih, crvenih I kobaltnih tonova.

Tanjur oslikan lakabi tehnikom s kaligrafskim motivom

Obje su radionice primjenjivale I kompliciranu LAKABI tehnku koja je zahvaljujući tankim graviranim linijama koje su okruživale motiv, uspjela riješiti razlijevanje glazura. Savladali su I tehniku nadglazurnog oslikavanja emajlnim bojama kojima se slikalo na već glaziranu površinu, te se predmet ponovno palio na niskoj temperaturi.

ŠPANJOLSKA

Alhambra vaza

Južnom su Španjolskom do sredine 15 st. vladali različiti muslimanski narodi pa je njezina umjetnost bila pod snažnim utjecajem islamskih kultura. U Malagi je postojala škola keramike u kojoj su se izrađivale znamenite ALHAMBRA vaze ukrašene heraldičkim, kaligrafskim I arabesknim motivima, a povremeno se pojavljuju životinjski likovi.Španjolska je keramika, zahvaljujući izvozu svoje robe ukrašene motivima prilagođenim europskom tržištu ( jedrenjaci, gotičko pismo ) u Italiju, utjecala na razvoj talijanske majolike ( ime je dobila po otoku Majorka preko kojeg se odvijala trgovina) I europskog lončarstva tog doba.

OSMANSKO( TURSKO ) CARSTVO

Osmansko se carstvo prostiralo od Jadranskog mora do Mezopotamije, a trajalo je od 13.st. do 1923.g.
Za povijest osmanske keramike najznačajniji su radovi proizašli iz radionice u Izniku. Bilježimo tri razdoblja procvata izničke keramike:
I.               razdoblje traje od 1490-1525 godine, a karakteriziraju ga plavo-bijeli proizvodi, tvz. Grupa “Abrahama od Kitaya”, motiv njihovih oslikanja čine arabeske, vitice I kaligrafski napisi.
II.             Razdoblje od 1525-1553 poznato je po “damaščanskoj robi” I nastojanjima da se imitira kineski plavo bijeli porculan, međutim u kolorit se dodaje I zelena, grimizna I crna boja kojom se slikaju cvjetni motivi fantastičnih, ali često naturalističkih oblika.
III.           Razdoblje od 16 . 18 stoljeća tipično je po RODSKOM stilu. Ponovno je najčešći motiv cvijet oslikan zelenom, plavom , smeđom I tirkiznom bojom, ali javlja se I ljudska figura, te u 17 st. brodovi ( poraslo je značenje Turske kao pomorske sile)
Iznički tanjur s floralnim uzorkom, 1540-1550

Iznička je keramika snažno utjecala na europsku lončarij talijanske majolike, ali I na autore 19.st. ( William de Morgan).

Plavo-crno oslikani slon Kendi, 17. st.(kopija slične kineske forme iz razdoblja Ming)