KERAMIKA 20.STOLJEĆA


RAZVOJ SVJETSKE KERAMIKE U 19. I 20 . STOLJEĆU

POKRET UMJETNOSTI I UMJETNIČKOG OBRTA, ART NOUVEAU

Krajem 19.st. pod utjecajem arhitekta Viollet le Duc-a pisca I filozofa estetičara Johna Ruskina I socijalista-utopista Williama Morrisa razvija se pokret umjetnosti I umjetničkog obrta. Njihove su ideje pretpostavljale usklađivanje umjetnosti sa duhom vremena I pridavanje podjednake važnosti lijepim I primijenjenim umjetnostima. Ruskin je ukazivao na to kako su neka od najljepših djela starih majstora bila primijenjena ( freske, štukature, reljefi na arhitekturi). Smatrao je da umjetnost treba crpiti inspiraciju iz prirode, a ne priklanjati se kultu prošlosti, te da treba surađivati sa znanošću I industrijom. Posljednjih desetljeća 18.stoljeća zamijetljiv je velik otpor spram industrijske revolucije I njenog utjecaja na keramičko stvaralaštvo u kojem stroj zamjenjuje umjetnika stvaraoca.

Doza oslikana po uzoru na izničku keramiku, autor je William de Morgan

Posuda koju je Keith Murray dizajnirao za “Wedgood i sinove” 1935.g.Engleska

Tradicionalno umjetničko lončarstvo sve više poprima oblik srednjovjekovnog obrtničkog sistema proizvodnje, gdje su umjetnik I obrtnik utjelovljeni u jednoj osobi. Za te je promjene najzaslužniji William Morris čije su se ideje prenosile Europom, pa čak I Amerikom.
Jedan od najznačajnijih Morrisovih sljedbenika bio je keramičar William de Morgan. On zajedno sa ostalim pristalicama pokreta umjetnosti I obrta raskida sa klasičnom europskom tradicijom I nalazi uzor u gotici, japanskoj tradiciji I Bliskom istoku. DeMorgan razvija široku paletu uzoraka I boja po uzoru na Iznik I metalik listere na temelju hispano- maurskih prototipova. Tijekom 1870. Prema njegovim uzorcima rade mnogi europski keramičari.
Između 1860-1870. Osniva se velik broj malih lončarskih radionica koje su razvijale vrlo individualan dizajn I ideje. Neke od najznačajnijih jesu : Milton’s Art Pottery Studio, De Morgan Pottery, Doulton Factory u Engleskoj I Haviland radionice u Francuskoj pod vodstvom Ernesta Chapleta I kasnije Augusta Delacherchea.
U Americi je , pak, glavni centar izrade umjetničke keramike ( od 1871.) bio u Cincinnatiju – “Cincinnati Pottery Club” gdje grupa keramičara pod vodstvom Mary Louise McLaughlin razvija tehniku dekoriranja engobama koja postaje poznata pod imenom “ fajansa iz Cincinnatija”. Na američku je keramiku s kraja devetnaestog stoljeća presudan utjecaj izvršila izložba orjentalne keramike koja se 1876.g. održala u Philadelphiji pa se sedamnaest godina kasnije na Svjetskom sajmu u Chicagu već jasno očituje izrazito američki stil umjetničke keramike.
Jedan od pravaca izniklih iz težnje pokreta umjetnosti I obrta bio je ART NOUVEAU. Taj se umjetnički stilisprva pripisivao radovima koji su odbacili akademizam I klasičnu europsku tradiciju, te se okranuli promatranju I imitiranju prirode, zamijenivši prirodnu, opisnu liniju karakterističnom prenaglašenom, zavojitom, “kovrčavom” linijom. Taj izrazito dekorativni stil preuzima prevlastu primijenjenim umjetnostima, arhitekturi, slikarstvu I kiparstvu cijele Europe u kojoj ga nazivaju različitim imenima – Secesija, Jugendstil…Najjači utjecaj na europski Art Nouveau posebice u smislu kreiranja motiva ima japanska umjetnost. Motivi inspirirani Hokusaievim crtežima cvijeća, ptica I insekata apliciraju se na servise- najčešće u asimetričnoj kompoziciji.

Vaza iz Sevresa u stilu Art Nouveaua, 1908.g., Francuska

BAUHAUS, ART DECO

Tanjur kojeg je oslikala Alexandra Schekotikhina Pototskaja, inspirirana suvremenom umjetnošću, 1921.g. Art deco stil

Osim Art Nouveau-a I srodnih stilova na INDUSTRIJSKI DIZAJN  s početka dvadesetog stoljeća ogroman utjecaj ima I čuvena BAUHAUS  škola za arhitekturu I primijenjenu umjetnost koju je 1919. U Weimaru osnovao Walter Gropius. Keramičke su radione te škole bile smještene u Dornburgu a vodio ih je Gerhard Marks koji je pod utjecajem Williama Morrisa naročitu pažnju pridavao jakoj lokalnoj keramičkoj tradiciji. Forme koje su se tu izrađivale bile su izrazito geometrijskog karaktera, podređene funkcionalnosti I s dekoracijom u sporednoj ulozi. Prototipovi keramičkih predmeta bili su namijenjeni industrijskoj, serijskoj proizvodnji a njihovoj se izradi pridala još veća važnost kada je vodstvo keramičkih radionica Bauhausa preuzeo Otto Lindig.
Nakon zatvaranja Bauhausa 1933.g. velik dio dizajnera emigrira u zapadnu Europu I Ameriku te nastavljaju širiti osnovne ideje te škole koje zbog svoje naprednosti I kvalitete čine osnovu suvremenog svjetskog dizajna.
Pod utjecajem slikara kubista dvadesetih godina ovog stoljeća nastaje novi stil značajan za primijenjene umjetnosti tvz. ART DECO . Njegova se pojava prati od Internacionalne izložbe dekorativnih I industrijskih umjetnosti održane 1925.g. u Parizu. Tada se nazivao suvremenim trendom, a današnje ime nosi od 1966.g. po izložbi održanoj u Muzeju dekorativnih umjetnosti gdje su prikazana najbolja ostvarenja Art Deco-a. Taj je stil na neki način nastavak na Art Nouveau I sadrži njegovu dekorativnost, a prepoznatljiv je po ljepuškastim floralnim elementima ( margarete, dalije, cinije ) I zavojitom linearnom crtežu.

ATELIERSKO LONČARSTVI I KERAMIČARI INDIVIDUALCI

Objekt od kamenine Hans Cooper, Engleska

Preteča I najvažniji faktor razvoja moderne keramike jest svakako pojava prvih keramičkih ateliera izniklih u okviru pokreta umjetnosti I obrta kao protuteža sve jačoj industrijalizaciji. Već 1856.g. svoju radionicu osniva Teodore Deck a slijedi ga Ernest Chaplet dajući neizmjeran doprinos tehnologiji izrade glazura pokušavajući reintepretirati poznate kineske glazure.
U Engleskoj na početku dvadesetog stoljeća djeluje Bernard Leach keramičar koji je zasigurno izvršio najveći utjecaj na moderne svjetske keramičare. Po školovanju slikar zahvaljujući boravku u Japanu ( 1909.g.) svoju kreativnu energiju usmjerava prema keramici, naime, japanski su umjetnici keramici pridavali najviše umjetničko, duhovno I estetsko značenje, a Leacha su prihvatili kao dostojnog nasljednika japanske keramičke tradicije. Pri povratku u Englesku osniva vlastitu radionicu u St. Ivesu u kojoj radi kameninu, raku ali I tradicionalne engleske tehnike ( lijevanje ) 1940.g. izdaje knjigu “ THE POTTERS BOOK “ , djelo koje su mnoge generacije lončara prihvatile kao keramiččku “bibliju”. On smatra da svaki keramičar mora sudjelovati u svim fazama nastajanja keramičkog predmeta- od kreativnih do manualnih, zagovara minimalizaciju forme I dekoracije, tejednostavnost I iskrenost koncepta. Njegov su tipičan proizvod jednostavne, snažne, najčešće smeđe posude.

Vaza od kamenine Bernard Leach, 1930.g.

Sjedinjene američke države su vrlo značajne za modernu keramiku. Ona potječe od keramičara- europskih emigranata koji su svoje stvaralaštvo uglavnom temeljili na zen budizmu I ljepoti japanskog posuđa za ceremonijal čaja. Tako nastale forme odlikuju se jednostavnošću, finom asimetrijom I nenametljivom dekoracijom. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća svojim se radom u SAD-u naročito ističe Peter Voulkos jedan od prvih keramičara koji se bavi keramoskulpturom. Proučavao je kiparstvo, slikarstvo kretanja u suvremenoj umjetnosti ali I povijest keramike. Ustanovio je novi pristup keramici, neopterećen tradicijom I ograničenjima ostavljenim kroz povijest keramike te na neki način postaje veza između keramike I lijepih umjetnosti.Bez obzira na to keramika je u Americi ali I drugdje, zaostajala za dostignućima lijepih umjetnosti pa iako jednako važna, često je podcjenjivana.

KERAMIKA DANJAŠNICE

Atelierska se keramika današnjice razbujala I živnula u smislu eksperimentiranja novim tehnologijama I keramičkim materijalima ali I u smislu koncepta, više nego ikada u povijesti.
Znakovita je različitost njenih uloga I ponavljanja – od vrlo konzervativnie I dekorativne keramike preko dizajnerskih uporabnih predmeta do izrazito umjetničkih orjentiranih radova – instalacija, keramoskulptur I objekata.
Težnja moderne keramike osamdesetih godina da se približi lijepim umjetnostima putem keroskulpture , dovela je do polemiziranja isumnje oko taga da li taj pristup uopće treba svrstavati pod keramičku disciplinu.
Dvadesetih godina dvadesetog stoljeća još je uočljiviji trend približavanja keramičkih radova koncepcijama suvremenog kiparstva  I slikarstva iopadanje značenja keramike kao primijenjene umjetnosti. Keramičari sve više nastoje razvijati svoje individualne umjetničke karakteristike I izražaj te predstavljati svoj rad kroz umjetničke galerije.

Čajnik, kamenina, v 1 m , Ken Ferguson, SAD

Uzimajući u obzir suvremena stremljenja u keramici nameće se njena podjela na nekoliko kategorija stvaralaštva, poput – DEKORATIVNE UPORABNE I NEUPORABNE KERAMIKE, kojoj su vjerni keramičari vjerni tradiciji, ali I ogroman broj hobista ( naročito u Americi) koji su oduševljeni keramičkim tehnikama zdušno predaju radu u atelierima I čine manje ili više uspješno značajni dio ove grupacije keramičara. Nasuprot njoj već vrlo suvereno egzistira DIZAJNERSKA KERAMIKA  vrlo pročišćenih formi I dekoracija namjenjena serijskoj izradi za široko tržište a koja prati trendove suvremenog dizajna. Takozvana SUVREMENA KERAMIKA  koja će jednog dana dobiti svoj pravi naziv nastoji izraziti individualnost umjetnika keramičara kroz modernu formu I tehnološka dostignuća prateći pravce I strujanje u suvremenom kiparstvu I slikarstvu.

Visoko paljena posuda od kamenine, Ewan Henderson, Engleska