KRETA , MIKENA, GRČKA CIVILIZACIJA


KRETA I MIKENA , GRČKA CIVILIZACIJA

Helenski umjetnik neolitika, terakota, 4000 g.pr.n.e.; majka s djetetom

Prva civilizacija na području Europe razvila se 3000 g.pr.n.e. na Kikladskom otočju u Egejskom moru. Za keramičku produkciju tog kulturnog kruga značajne su vaze , posude  i vrčevi elegantnih oblika dekorirani geometrijskim motivima, najčešće su to bile linije, krivulje ili pak spirale, dok su se u novije doba koristili i naturalistički motivi stiliziranih ptica i cvijeća.
Uz Kikladske  otoke, kolijevku čuvene helenske kulture predstavlja Minojska civilizacija koja nastaje na otoku Kreti, a ime je dobila po legendarnom kralju glavnog grada Knososa- Minosu. Ta civilizacija spada u razdoblje od 2500 do 1400 g.pr.n.e., a najkarakterističnija tvorevina Krećana jesu prostrane palače koje su u nekoliko navrata bile uništene, pa ponovno građene.
Karakterizirala ih je udobnost i pristupačnost, vrlo su se dobro stapale s okolišem, a okruživali su ih dotjerani vrtovi. Općenito se povijest kretske umjetnosti dijeli na četiri razdoblja - ono prije gradnje palača na Festosu i Knososu, razdoblje starijih palača ( traje do 1700 g.pr.n.e. ) , razdoblje mlađih palača koje se smatra najsjajnijim vremenom kretske civilizacije a traje do 14000 g.pr.n.e. i naposlijetku razdoblje poslije palača kada je umjetnost u opadanju.
Neka od najdragocjenijih svjedočanstava o tom vremenu pružaju nam lončarsko proizvodi koji se obično dijele na tri velika stila:
1.     KAMARES ( oko 2000 g.pr.n.e. )nazvan prema spilji na brdu Ida gdje su pronađeni prvi primjerci. Prepoznajemo ga po posudama vrlo tanke stijenke ( 2-3-mm) tvz. «roba stijenke poput ljuske jajeta). Takva se lončarija prvo ručno modelirala, a kada bi se malo prosušila, stijenku bi joj tokarenjem stanjivali na lončarskom kolu. Dekoracije i ornamenti na te su se posude nanosili glinenim šlikerom.
2.     NOVI ili NATURALISTIČKI STIL (1700-1450) za koji su karakteristični motivi flore i faune: cvijeće, alge, ribe i druge životinje, vrlo svježeg i slobodnog dojma.
3.     STIL PALAČE –kada kretska keramika doživljava zastoj, kvaliteta posuđa je u opadanju, pregeometrizirana je i suhoparna.
Mikenska se civilizacija razvila na kopnu i trajala je od 1600 do 1100 g.pr.n.e.. Mikenski je narod (porijeklom Indoeuropljani iz Male Azije) osvojio Kretu i zapravo se nadovezao na minojsku kulturu i dao joj nova obilježja. Za razliku od kretske miroljubive i pomorske civilizacije u mikenskoj je prevladavao kopneni i ratnički značaj što se očitovalo u dekoracijama i prikazima scena na njihovoj keramici, koje su sadržavale crteže vojnika, borbi i vojnih pohoda. U mikenskoj se kulturi prvi puta javlja prikaz ljudskog lika kao karikature.

Vaza s tri ručke i palmetama, 1400 g.pr.n.e., Mikena

GRČKA

Nakon što su Dorska plemena potisnula mikenski narod, počinje formiranje grčke civilizacije koje u vrlo kratkom razdoblju dostiže neviđenu razinu umjetničkih, znanstvenih  i društvenih dostignuća. Temelj grčkog društva je bio POLIS – grad-država.
Grčku keramiku karakterizira obojena figura, a njezina se umjetnost općenito dijeli na četiri stilska razdoblja:
1.     GEOMETRIJSKI STIL(900-700 g.pr.n.e.)
2.     ARHAJSKI STIL (700-500 g.pr.n.e.)
3.     KLASIČNI STIL (400-300 g.pr.n.e.)
4.     HELENISTIČKI STIL koji se razvio u vrlo širokom području

Geometrijskom stilu prethodi prageometrijska umjetnost iz koje se razvila grčka klasika. Tijelo keramičke posude se oštro rasčlanjuje, gube se stilizacije flore i faune, a dekorativnu ulogu preuzimaju geometrijske šare. Najtipičniji takvi ukrasi jesu : ravna linija, pravi ili oštri kut, kružnica ili polukružnica i šare šahovskog polja, dok se motiv meandra još uvijek ne pojavljuje. Za vrijeme čistog geometrijskog stila oblici posuda ostaju monumentalniji, a njihova se forma rasčlanjuje na nogu, tijelo, ramena, vrat i ušće. Svaki od tih dijelova posebno je naglašen odgovarajućom geometrijskom ornamentikom. Novost u dekoru sada čine vrpce meandra, svastika, rombova, vučjih zubi , cik-cak linija i motiv tvz. Riblje kosti. Ukras postepeno biva sve bogatiji i niže se u gusto postavljenim prstenovima, pojedini motiv se podređuje dekoraciji u cjelini.
Pred kraj perioda , kao novost u keramici zapažamo pojavu geometrijski stiliziranih ljudskih i životinjskih motiva na crnoj bezprostornoj pozadini. Klasičnim se ornamentalnim frizom dekorira područje ispod gornjeg ruba posude, dio na ramenima i gotovo cijelo podnožje, dok je friz sa životinjskim motivom smješten na vratu posude, a friz s ljudskim likovima zauzima centralni prostor na ramenima između ručki i obično prikazuje kakvu scenu ( Dipylonska vaza).

Antički umjetnik- pogrebna amfora iz Dipylona ( 8 st.pr.n.e., visina 155 cm )

Razdoblje arhajskog stila jedno je od najstvaralačkijih u grčkoj povijesti. Razvija se čitav niz oblika posuda i načina oslikavanja. Tada se prvi puta lončar i slikar potpisuju na svoje djelo. To je razdoblje razvitka dorskog i jonskog stila u grčkoj umjetnosti i aritekturi, a keramiku pak karakteriziraju slavni crnofiguralni i crvenofiguralni stil. Ovaj prvi nastaje u 6 st.pr.n.e. i najveću kvalitetu izvedbe doseže u Ateni.
Prvi preduvjet za izradu te fine keramike, bila je kvalitetna prerada gline koja se sastojala od razmuljivanja gline u jamama i njenom pročišćavanju gnječenjem, koje se obično obavljalo rukama i nogama, a iz gline se vadio šljunak i vapnenac. Na taj način priređenu i izmješanu glinu lončar bi oblikovao na lončarskom kolu u keramički predmet koji bi potom oslikao slikar. Ponekad bi ta dva posla obavila jedna osoba kao npr. Egzekija, jedan od najvećih umjetnika tog doba.

Glineni vrč oslikan ljiljanovim cvijećem i ukrašen školjkama, visina 49 cm ( stil palača, 15 st.pr.n.e.)

CRNOFIGURALNI STIL karakteriziraju crne figure koje su postavljene oko posude u širokom pojasu i dominiraju dekoracijom, dok su ornamentalni ukrasi potisnuti u drugi plan. Te su se figure na crveno tijelo posudenanosile finim glinenim šlikerom ( POKOST) dobivenim od vrlo plastične gine bogate željeznim oksidom koja se razmuljivala do tekućeg stanja kada su joj se dodavale alkalije i taninske kiseline. Tako dobivena masa morala bi odležati u glinenim posudama dok ne poprimi odgovarajuću konzistenciju. Crna boja tako naslikanog motiva postizala se u vrlo složenom postupku pečenja koji se odvijao u tri faze. Prva faza pečenja bila je uobičajeno biskvitno pečenje na 900 °C kada su i slikarije i tijelo posude poprimili crvenu boju kao rezultat spajanja željeza iz gline i šlikera s kisikom, kada željezo prelazi u željezni oksid. U drugoj tvz.fazi redukcije, zaustavljanjem dovođenja kisika u peć,oksid željeza reducira se u oksiduloksid i cijeli predmet pocrni, da bi u posljednjoj, reoksidacijskoj fazi tijelo ponovno povratilo crvenu boju, a slikarija bi ostala nepromijenjena jer se šliker pečenjem tako zgusnuo da je postao otporan na ponovljenu kemijsku reakciju.

Grčka crnofiguralna hidrija ( Atena, 550 g.pr.n.e.)

Za razliku od crnofiguralnog stila u kojem su figure slikane šlikerom u koji su se potom ugravirali detalji, CRVENOFIGURALNI stil oslikavanja ostavlja figure u crvenoj boji podloge, a ostatak posude prevlači se glinenim šlikerom i detalji se izrađuju kistom umočenim u šliker – to je doprinjelo mnogo prozračnijem stilu slikanja : figure koje su se do tada prikazivale u profilu sada postaju mnogo ekspresivnije.
Klasični stil iz petog i četvrtog stoljeća pr.n.e. naziva se  « Periklovo zlatno doba» i predstavlja vrhunac grčke i opće povijesti u olitičkoj organizaciji, graditeljstvu, kiparstvu, slikarstvu, filozofiji i drami. U umjetnosti prevladava naturalistički stil,ljudsko se tijelo idealizira i sve je podređeno zakonima mjere i ritma. U to vrijeme Grčkom vlada Aleksandar Makedonski koji grčku kulturu, putem svojih osvajanja prenosi prema istoku , a također dolazi do utjecaja istočnjačke umjetnostina Grčku. Iako se odriče političkih ambicija Atena pod Makedoncima ostaje jak kulturni centar.

Pelike s pričama o Heraklu u Egiptu – crvenofiguralni stil ( 470 g.pr.n.e., visina 37 cm )

Helenistički stil nakon vladavine Aleksandra Velikog ostaje jak u mnogim zemljama drugih civilizacija, nastaje jedinstvena svjetska helenistička gradska kultura umjesto prijašnje kulture polisa. Umjetnost postaje klasicistička – kićena, učena, monumentalna ( korintski stup) , akoao glavni centri helenizma nameću se Aleksandrija, Pergam, Antiohija i otok Rod.

Lekytos s djevojkom što iskazuje počast grobu junaka ( 400 g.pr.n.e., visina 48 cm)