PRETHISTORIJA I PRVE CIVILIZACIJE


 PRETHISTORIJA
Čovjekova se evolucija može pratiti u prošlost preko tri milijuna godina od kojih je 99% svog postojanja preživljavao kao lovac i sakupljač plodova. Homo sapiens se prvi puta pojavljuje na zemlji u Pleistocensko ledeno doba otprilike dva milijuna godina prije današnjice, tijekom Paleolitika i Mezolitika ( 300 000-7000 g.pr.n.e.) otkriva bvatrum razvija oruđe i ratarstvo, te se počinje baviti ribolovom i polako formira naselja, da bi , napokon u Neolitiku ( 7000-4000 g.pr.n.e.) počelo razdoblje tvz.»neolitičke poljoprivredne revolucije» vrijeme kada čovjek pronalazi načine pripitomljavanja biljaka i životinja.
Otkriće vatre ključno je za razvoj keramike, naime, u trenutku kada je čovjek spoznao da kada se zemlju-glinu ispeće na dovoljno visokoj temperaturi, ona krhkom i neotpornom predmetu daruje čvrstoću, trajnost i neporoznost, mijenja svoju prirodu i više se ne može vratiti u prvobitno plastično stanje.

Posuda iz Sammare ( Sjeverna Mezopotamija, 5000-4500 g.pr.n.e.)

Upravo su zbog tih svojih osobina glineni proizvodi tipa posuđa postali neophodni u svakoj ljudskoj zajednici još od najranijih dana, pa nam danas pružaju dragocjene informacije i saznanja o razvoju čovječanstva.
Karakteristični proizvodi najranijiih ratarskih zajednica osim, naravno, posuđa, jesu terakotni kipići žena sa naglašenim spolnim obilježjima, koji su vjerojatno imali magijsko ritualno značenje kod prizivanja plodnosti u smislu potomstva i prehranjivanja.
Neolitička se kultura prvi puta javlja na Bliskom Istoku da bi se kasnije putem Sredozemlja i Podunavlja proširila na cijelu Europu. U tom se razdoblju razvija cijeli niz umjetničkih zanata i obrta, a zahvaljujući pečenoj opeci ( upotrebljavala se i nepečena) cvijeta arhitektura u prvim većim ljudskim zajednicama. Dva su takva naselja bila najveća i najrazvijenija: Jerihon u dolini Jordana i Catal Huyuk na području Anatolije ( Turska) iz kojeg potječe najstarija poznata keramika. Glazure su u to vrijeme bile nepoznate, međutim , tehnologija keramike se progresivno razvijala, pa se poroznost posuda smanjivala premazivanjem lončarskog predmeta glinenim šlikerom ( tekuća glina)
Nakon što je otkriveno da određeni obojeni minerali podnose proces paljenja, keramika se počela dekorirati smeđim , crnim i crvenim bojama, da bi se zbog još boljeg smanjivanja poroznosti, ali i zbog ljepote, polirala do sjaja. Primarna funkcija takve robe bila je upotreba u domaćinstvu ( za skladištenje hrane i pića), pa ipak neki od tih radova dosegli su najvišu umjetničku vrijednost.

Tell Halaf tanjur ( Sjeverna Mezopotamija 4500-4000 g.pr.n.e.)

Susa posuda iz Perzije, 4000-3000 g.pr.n.e.

Jedna od najstarije nastalih grupa fino oslikane keramike potječe iz Turske, a datira 5000 g.pr.n.e.. Široki geometrijski uzorci slikani su na bjelkastim posudama crvenom bojom, te bi se posude prije pečenja polirale do visokog sjaja. U otprilike isto doba u Mezopotamiji ( Samarra) se proizvodila roba slične tehnologije čiju su dekoraciju činile stilizirane ljudske i životinjaske figure u kombinaciji s geometrijskim uzorcima.
Veća i brža produkcija posuda započinje otkrićem lončarskog kola tijekom četvrtog tisućljećja pr.n.e., najvjerojatnije u Mezopotamiji, koje je pridonjelo izradi sve razrađenijih i pročišćenijih keramičkih formi. Prva se ručno rađena keramika pekla u jamama na otvorenoj vatri ili u ugljarama uz prigušeno paljenjezbog čega su posude mjestimično bile zadimljene, pa iako se to zadimljenje, primjerice  u Egiptu, katkada koristilo kao dekoracija, težilo se boljem i napokon se oko 4000 g.pr.n.e. keramika počinje peći u pećima s kontroliranim paljenjem. Takve su peći imale poseban odjeljak za keramičku robu stoga ona nije dolazila u dodir s vatrom i dimom, te je netaknutost uzorka ostala zagarantirana.
 U Susi ( Iran ) je pronađena tvz.vertikalna peć s prostorom za paljenje ispod izbušene papuče, na koju se smještala roba, a koja je bila natkrivena kupolastim svodom, plinovi nastali izgaranjem dovođeni su u prostor za paljenje posebnim sistemom kanala. Slične su se konstrukcije s različitim poboljšanjima koristile i u Egiptu, a kasnije u Grčkoj, pa i dalje u Europi.
Među najljepše primjerke keramike iz tog doba ubraja se SUSA roba ( 4000 g.pr.n.e.)prepoznatljiva po kvaliteti vrtenja i promišljeno razmještenim geometrijskim uzorkom na peharima,zdjelama i kaležima; zatim TELL HALAF roba s područja Mezopotamije ( 4500-4000 g.pr.n.e.) od finog blijedo ružičastog crijepa oslikanog crveno, crnim i bijelim geometrijskim uzorkom i naposlijetku egipatska BADARI keramika vrlo tanke i fino polirane stijenke tamnosmeđe boje s crno zadimljenim rubom.

Tell Halaf tanjur ( Sjeverna Mezopotamija 4500-4000 g.pr.n.e. )

U Europi su se , pak, prva naselja od zemljane opeke pojavila 6000 g.pr.n.e., u tesaliji i na Kreti. Tehniku lončarenja na ta područja donose doseljenici iz Male Azije, koji ove prostore otkrivaju zahvaljujući stalnom širenju trgovačkih puteva. Keramika, koja se ovdje izrađivala, bila je isprva vrlo jednostavna po obliku i dekoraciji, da bi se kasnije formirao vrlo karakterističan način s urezanim crtama u spiralnim i meandarskim vrpcama po kojima je i dobila naziv VRPČASTA keramika. Takva se lončarska roba proširila na cijelo područje Europe, a izrađivala se do 4000 g.pr.n.e. Kasnije su se za dekor počele koristiti boje dobivene od oksida mangana, željeza i okera, njima su se ispunjavali utisnuti motivi meandra ,romba i spirale.
 U neolitu je upravo keramika bila najviši oblik umjetničkog izražavanja, dok se kasnije veća ozornost pridavala radovima u metalu i kamenu.

Terra cota vaza ( 4000 g.pr.n.e., Egipat )

PRVE CIVILIZACIJE
Tražeći način da pripitomljavanje biljaka učini što učinkovitijim, ljudske su se zajednice, oko 4000 g.pr.n.e. počele s planiranjem i gradnjom sustava za navodnjavanje, što je uzrokovalo veće koncentracije ljudstva na nekom području, pa tako i postanak gradova. Tadašnji su se gradovi odlikovali složenom podjelom rada,pismenošću ( svećenici), političkom i vjerskomhijerarhijom, kraljevskom vlasti i monumentalnim javnim građevinama. Te prve složene društvene zajednice smatramo temeljima prvih civilizacija koje su započele novu fazu u povijesti čovječanstva. Razlikujemo četiri posve različite civilizacije koje su se razvile neovisno jedna od druge:
1.     Mezopotamska civilizacija – uz donji tok Tigrisa i Eufrata
2.     Egipatska civilizacija- u dolini Nila
3.     Indijska civilizacija- u dolini Inda ( Harappa i Mohenjo Daro )
4.     Kineska civilizacija- uz Huang He
Već je bila očita velika razlika između civiliziranih i barbarskih naroda; barbari su kroz cijeli tok svjetske povijesti provaljivali s više ili manje uspjeha u civilizirana područja ne bi li se okoristili dostignućima i plodovima rada tih zajednica. Ta su nastojanja prekinuta tek mnogo kasnije otkrićem vatrenog oružja. Nakon dobro organizirane lokalne proizvodnje i trgovine, pojavila se potreba za otkrivanjem novih trgovačkih puteva koji su omogućili pohode trgovaca i razmjenu robe s udaljenim krajevima što je direktno utjecalo i na razvitak keramičke tehnologijete preuzimanje i stapanje različitih stilovaizrade i ukrašavanja lončarskih proizvoda. Upravo na lončarskoj robi nalazimo prve pisane bilješke koje su u prvo vrijeme predstavljale popis uskladištenih dobara, da bi kasnije prerasle u PIKTOGRAFSKO pismo, u svim zajednicama gdje su se piktogrami upotrebljavali kao simboli za pojedine riječii pojmove. Iz tog prvog pisma kasnije su se u Egiptu razvili hijeroglifi , a u Mezopotamiji KLINASTO pismo i naposlijetku LINEARNO pismo na Kreti.

Mezopotamija « Zemlja između rijeka»
Mezopotamska se civilizacija razvila u plodnoj dolini koju su natapali Tigris i Eufrat- rijeke blizanke vrlo hirovitog karaktera koje su tadašnji stanovnici ukrotili složenim sustavom nasipa ikanala. Tu su se razvila mnoga velika dostignuća ranih civilizacija.
Od 4000 do 1000 g.pr.n.e. na ovim su se područjima smjenjivale i međusobno oplođivale tri velike orjentalne civilizacije : SUMERSKO-AKADSKA, BABILONSKA I ASIRSKA koje su zajedno činile mezopotamsku kulturu. Četiri glavne etno-kulturne skupinetog područja su SUMERANI( koje smatraju domorocima, a naseljavaju prostore južne Mezopotamije), SEMITI ( Hebreji – na obali Sredozemnog mora), INDOEUROPLJANI (Hetiti iz Anatolije) , te HURITI ( porijeklom kavkaski narod koji je uglavnom naseljavao sjeverni dio Mezopotamije ).
Ručno rađena keramikase na području Mezopotamije pojavljuje oko 6000 g.pr.n.e., a oko 4000 g.pr.n.e. bilježimo prvu pojavu LONČARSKOG KOLA. U početnom primitivnom stadiju proizvode se grubo pečeni lonci obojeni crvenom bojom s urezanim motivom riblje kosti. Boja se nije nanosila direktno na tijelo posude, već se ono najprije uranjanjem prevlači svijetlim glinenim šlikerom, koji se potom dekorira.
Geometrijsko ukrašavanje keramike ( kultura Halaf) doseglo je visoku razinu, a već se u to doba pojavljuje fenomen «horror vacui»-a, straha umjetnika od prazne plohe, pa je gotovo svaki kvadratni centimetar oslikan dekrativnim elementima.
Prvu pojavu stiliziranih ljudskih fiura i životinja bilježimo na SAMARSKOJ lončariji nastaloj otprilike 3 500 godina pr.n.e. Takvi motivi u prvom redu imaju simboličko značenje koje polazi od želje za plodnošću polja, čovjeka i životinje.

Vrč s kljunastim izljevkom iz Sialka (1000 g.pr.n.e. )
SUMERANI
Od 5500-3000 g.pr.n.e. prevlast u Mezopotamiji imaju Sumerani, to se vrijeme obično dijeli na
1.     razdoblje ERIDU- 5500-4500 g.pr.n.e.
2.     razdoblje OBED- oko 3500 g.pr.n.e.
3.     razdoblje URUK – do oko 3000 g.pr.n.e.
Najzanimljivije keramičko stvaralaštvo obuhva'a razdoblje OBED koje se nije zadržalo samo u južnoj Mezopotamiji, već se proširilo duboko u Tursku i istočno prema Perziji. Keramika tog vremena često je napravljena na kolu, pa nosi sve karakteristike takve robe, visoko je paljena i stoga neporozna i čvrsta, a ukrašena je tamnim debelim i valovitim linijama i životinjskim i floralnim motivima.
Lončarsko razdoblje URUK čine četiri grupe keramičke robe: crveno engobirana i polirana, sivo engobirana i polirana, grubo izrađena roba i sivkasta polirana keramika specijalnih oblika.
Tipični proizvod Sumerana jesu pečatni cilindri koji su se izrađivali od kamenai poludragulja, ali i od pečene gline, njihovim su se otiscima pečatile posude. Teme prikazane na tim pečatima vrlo često prikazuju ljude i životinje, heraldiku, shematske prikaze napravljene od točaka ili pak apstraktnu ornamentikukao npr. malteški križ, četvrolist i trokut.
Najkarakterističnije graditeljsko ostvarenje Sumerana jest ZIGURAT – umjetni brežuljak od nabijene gline poduprt zidinama od sirove opeke.
Za Sumerane na ovim su područjima glavni centri kulturne, političke i ekonomske moći bili samostalni gradovi države; među najmoćnijima su , svakako, Uruk, Babilon, Eridu, Ur, Mari itd.
AKAĐANI
Na kulturu Uruk, koja predstavlja temelj kasnije babilonske kulture, nadovezuje se sumersko-akadska kultura. Naime, oko 3000 g.pr.n.e. u zemlju Sumerana upada semitski narod – Akađani, pokoravaju je i osnivaju državu AKAD, nazvanu po glavnom gradu Akadu, koji nije pronađen , ali se pretpostavlja da se nalazio negdje između Babilona i Kiša ( danas poznatih lokacija). Akadski kralj Sargon centralizira vlast i time umanjuje značenje i moć gradova država, on proširuje državu od Perzijskog zaljeva do jezera Van na sjeveru i sirijske obale na zapadu.
Akadska je keramika uglavnom rađena na lončarskom kolu, višebojna je i polirana, a glavna nalazišta te robenalaze se na području nekadašnjeg Uruka, Ura i Kiša.
ASIRCI
Oko 1000 g.pr.n.e. prostore Mezopotamije naseljavaju različiti narodi i rase, najviše Akađani, zapadni Semiti, Arijevci i Huriti iz kojih je napokon nastao jedan samostalni ratnički narod- Asirci.
Država Asirija je dobila ime po glavnom gradu Asuru uz gornji tok Tigrisa ( sjeverozapadna Mezopotamija).
Umjetnost je u službi vladara, prikazuje njihova djela i najvažnije događaje za vrijeme njihove vladavine što uzrokuje priličnu ukočenost i hladnoću djela. Kao dekorativni motivi na keramici najčešće se pojavljuju scene žrtvovanja, borbe, nemani, ljudi i životinje, prikazi mitskih figura, a očito je obožavanje biljaka i životinja.
Za graditeljstvo je karakteristična gradnja od opeke i obojene zidne oplate. Palačama u Nimrudu, Ninivi, Khorsabadu dominiraju kompozicije u opeki s obojenom caklinom, motivi su izrađeni u žutom ocakljenom reljefu, dok se crvena, zelena i crna boja ( glazura) nalaze u podređenoj ulozi.

BABILON

Ištarine dveri, 6 st.pr..n.e. – rekonstrukcija

Babilon – grad koji su osnovali Sumerani 4000 g.pr.n.e. nekoliko je puta rušen i ponovno građen. Nalazi se na donjem toku Eufrata, južno od Bagdada.
Stara babilonska kultura svoj najveći procvat doživljava za vrijeme vladavine kralja Hamurabija ( tvorca znamenitog «Hamurabijevog zakonika»). Nakon što biva razorena od Asiraca, ponovno se gradi i posljednji vrhunac, zajedno s mezopotamskom kulturom uopće, doseže oko 500 g.pr.n.e. – to slavno doba nazivamo NOVOBABILONSKIM periodom.
Babilon je bio opasan dvostrukim zidom s osam velikih vrata, svaka od njih bila je posvećena određenom bogu. Jedna od najljepših su vrata posvećena božici Ištar- zaštitnici ratnika i boginji ljubavi, koja se nalazi na početku ulice za procesije, a ukrašena su s 575 reljefa u pocakljenoj opeci s motivima lavova ( božićini simboli ) , zmajeva i bikova .

Reljef s prikazom lavova, detalj ( 6 st.pr.n.e., Babilon )

EGIPAT

Terra cota vaza – 4000 g.pr.n.e. – kultura Negade I

Egipatska je država nastala u dolini Nila «izvora života» tadašnjeg stanovništva. Odličnu su joj obranu osiguravale pustinje s dvije strane i Sredozemno more na sjeveru.
U prethistoriji u dolini Nila žive polunomadske skupine lovaca i sakupljača, između 7000 i 3000 g.pr.n.e. počinje proizvodnja hrane i formiraju se prva sela. U samo nekoliko godina stanovnici sa obala Nila naučili su i uspjeli savladati rijeku gradnjom brana za navodnjavanje koje su im donijele napredak i bogatstvo. Razvoj i raznolikost egipatske prethistorijse lončarije čini je najznačajnijim umjetničkim izričajem tog razdoblja. Egipatska se kulturna prethistorija dijeli na kulturu Negade I i kulturu Negade II, obje dattiraju oko 4000 g.pr.n.e. za kulturu Negade I karakteristična je lončarija koja nije rađena na kolu, pa je kontura takvih posuda donekle neobavezna i gruba, estetski se efekti temelje na kontrastu između crvene boje posude dobivene hematitom i crne boje koja je rezultat dugog paljenja samo ruba posude, ne postoji oštra granica između te dvije boje već se one spontano prelijevaju jedna u drugu. Druga vrsta lončarije iz tog perioda se odlikuje motivom unakrsnih linija ( iskrižanih ) , ta je keramika napravljena od crvene gline sa bijelom dekoracijom. Česti su životinjski motivi – naročito vodene životinje ( krokodili , nilski konji i ribe ) , vrlo stilizirane i postavljene oko posude u određenom ritmu.

Terakota vaza – 4000 g.pr.n.e. kultura Negade II

Kultura Negade II tipična je po lončariji vrtenoj na kolu, što je donijelo radikalne promjene u keramici- forma je pročišćenija, zatvorenija s definiranim elementima baze, trbuha, usnika i ručkama. Slične su se forme izrađivale i u kamenu. Boja terakote je često žućkasta oslikana crvenom engobom. U ritmičkom se ponavljanju na posudi pojavljuju kao motiv životinje, ljudske figure i brodovi. Kao dodatnu dekoraciju koriste cik-cak liniju, koja ponekad simbolizira valove.

Terakota vaza – 4000 kultura Negade II

Još od najranijih dana svoje povijesti Egipat je bio podijeljen u dvije regije – Donji i Gornji Egipat. Donji Egipat uključuje deltu Nila, dok Gornji obuhvaća dolinu Nila s plodnim nizinama oko njega. Oko 3000 g.pr.n.e. kralj Menes koji je vladao Gornjim Nilom osvaja zemlju sve do Mediterana i ujedinjuje obje regije, pa ipak one se nikad nisu u potpunosti sjedinile već su zadržale svoje individualne karakteristike. U to doba počinje rano povijesno doba Egipta tvz.TITINSKO doba vladavine loze Tinita ( I i II dinastija). Vrijeme vladavine III i IV dinastije jest vrijeme STARE DRŽAVE – 2670-2135 g.pr.n.e. to je razdoblje klasične i najsjajnije egipatskekulture kada nastaju prve piramide, čuveni hramovi, reljefi i skulpture. Staroegipatska umjetnost kao i vjera i administracija služi održanju poretka, slavi vladara i njegova djela, izražava ideju o nepromjenjivosti života na zemlji , monumentalna je i hladna, likovi su shematizirani i postavljei u prostor bez perspektive. Poslije stare države, nakon dugog i nestabilnog razdoblja za kojega su se izmjenile tri dinastije, započinje doba SREDNJE DRŽAVE kad Egipat ponovno kulturno i politički jača, te se naročito razvija kiparstvo u kamenu (Karnak). U to vrijeme nastaje priličan broj keramičkih figura nilskog konja, nije poznato da li su imale praktičnu primjenu. Neke su izmodelirane u mirnom stojećem stavudok su druge prikazane u prilično agresivnom raspoloženju s iskeženim zubima. Na tijelu tih figurica brzim su potezima naslikani motivi cvijeća i lišća, a ponekad i leptira, riječnih biljaka koje simboliziraju vodeni svijet koje te životinje nastanjuju. Figurice su napravljene vrlo realistično i s velikom preciznošću. Od 1555-1070 traje NOVA DRŽAVA ( 18 – 20.-a- dinastija). Umjesto piramida faraoni grade sebi grobove u pećinama, a u umjetnosti je zamjećena veća umjetnička sloboda u prikazivanju motiva. Iz tog je vremena poznata Egipatska fajansa, najčešće plave boje, masa od koje je napravljena, sastoji se od usitnjenog pjeskovitog, vatrostalnog materijala pomješanog sa staklastom silikatnom glazurom. Te su posude imale vrlo živu dekoraciju i obično su prikazivale podvodni svijet. Dekorativni elementi ( palmete) nisu uvijek tipično egipatski, a simetrija u njihovu rasporedu je vrlo izražena. Teme sa stranih rukotvorina, koje su u egipat stizale trgovačkim putevima, često se pojavljuju u egipatskoj keramici.
U KASNO DOBA ( 750-333 g.pr.n.e. , 25-31 dinastija) Egiptom naizmjenice vladaju Etiopljani iz Nubije i Perzijanci. 333 g.pr.n.e. Egipat osvaja Aleksandar Veliki, te počinje helenizacija tog područja. Aleksandrija postaje prijestolnicom i razvija se značajno kulturno središte. Nakon Kleopatrine vladavine 30 g.pr.n.e. Egipat postaje rimskom provincjom.

Nilski konj, 1800 g.pr.n.e., plava fajansa