RIMSKO CARSTVO


1.    RIMSKO CARSTVO

ETRUŠĆANI
Rimskom je carstvu na području Italije prethodila civilizacija Etrušćana koja se protezala između Firenze i Rima, od rijeke Po do Kampanje na jugu i svoj je vrhunac doživjela oko 6. St.pr.n.e. Etrušćani su bili prvi rimski kraljevi i osnivači prvih gradskih kultura na području Italije. Porijeklo Etruščana zagonetno je , a njihov jezik je do danas ostao nepreveden ( najduži se etruščanski tekst nalazi u Arheološkom muzeju u Zagrebu). Između četvrtog i drugog stoljeća već se razvila jaka trgovačka i kulturna razmjena tog područja s Grčkom, te se u etruščanskoj umjetnosti osjeća jak utjecaj helenske kulture. Neka od najznačajnijih djela Etruščana jesu glineni sarkofazi na kojima su prikazani likovi pokojnika u poluležećem stavu. Karakterističan za te likove jest « arhajski smješak» - rezultat grčkog utjecaja.
Njihov su proizvod i KANOPE pogrebne žare od pečene gline koje se javljaju do 7 st.pr.n.e.

Etrušćanski glineni kanap, 550 -500 g.pr.n.e. iz Catena, visina 61 cm

RIM

Crvena sjajna posuda-TERRA SIGILLATA,2.st.n.e.(dekoracija imitira tehniku urezivanja ukrasa u staklu)

Rim se oko 509 g.pr.n.e.oslobađa etrušćanske kraljevske vlasti i postaje Republikom.Rimska je civilizacij aposljednja velika civilizacija Starog svijeta. Rasla je pod snažnim utjecajem Grčke da bi u kasnijim razdobljima primila i dio istočnajčke kulture.
Rimljani su silno željeli usvojiti grčku umjetnost. Dovodili su u carstvo velik broj grčkih umjetnika i kopija slavnih grčkih djela. Iz tih se nastojanja razvila helenistička umjetnost s tipično rimskim obilježjima. Najizvornije takvo obilježje nalazimo na rimskim portretima koji  za razliku od grčkih idealiziranih likova imaju izrazito individualne karakteristike.
Rimljani su od Grka preuzeli i naprednu tehniku prerade gline u vrlo fini kremasti oblik, a predmete su palili u jako oksidirajućoj atmosferi kako bi dobili raskošnu i sjajnu crvenu površinu koja se još polirala do visokog sjaja. Ta je tvz, TERRA SIGILLATA – crvena keramika dominirala Carstvom , a najveći procvat doživljava u drugoj polovici prvog stoljeća pr.n.e.. Razvila se proizvodnja posuđa najrazličitijih oblika, dekoriranih reljefnim otiscima iz finih rezbarenih gipsanih kalupa izrađenim po uzoru na radove u srebru i ostalim metalima. Jarka crvena boja bila je rezultat visokog postotka željeznog oksida u tekućoj glinenoj masi u koju su se umakal radovi izrađeni pomoću šablone na lončarskom kolu ( tokarenjem , prešanjem... ) te se zatim pekli na 900 C.
Neke od najznačajnijih takvih posuda napravljene su u Arezzu ( blizu Firenze ) u prvom stoljeću pr.n.e. i nazivaju se ARETINSKOM robom. Ukrašene su fino izrađenim frizom figura u scenama lova i iz svjetovnog života. Takva je keramika uglavnom potpisana, a autori su vjerojatno bili grčkog porijekla. Taj se način izrade keramike kasnije preselio u Francusku gdje se tehnika usavršila, ali umjetnička vrijednost opada. Terra sigillata se proširila Europom i sjevernom Afrikom nakon rimskog osvajanja tih područja. Jednostavniji oblik te robe bile su posude s uklesanom dekoracijom poput onih na staklenim proizvodima.
Jedinstveni proizvod rimske keramike svakako su AMFORE, visoke glinene posude s uskim grlom koje se pečatilo i šiljatim podnožjem koje je služilo zabijanju amfora u zemlju i pijesak ili slaganju u posebne police. Koristile su se za spremanje hrane i pića, a natpisi na njima daju i danas podatke o tadašnjoj trgovini.

Aretinska keramika s prijelaza stare u novu eru